Na samom početku......sestra mi je donijela iz Njemačke već dobro poznati singl RETTE MICH.Kko sam sretna,oduše prošlo je dosta vremena od tada ali nema veze.Uglavnom na njemu se nalazi rette mich-akustik version,rette mich-video version,thema #1,spot rette mich i uživo nastup durch den moncun.uslikaću svoju kolekciju pa ću vam staviti.što se tiče naslova upravo tako!Šta će mi kojeg đavola,mrzim ih.!Nekad fakat nemam ideje,našla sam na nekom makedonskom webu na netu prevedena pisma koja su pisali bill i tom bravo-u.mislim da sam ih vidjela na nekim od naših ali nisam sigurna.uglavom evo ih:
OD TOMA ZA BRAVO
Za mene je prijateljstvo apsolutno vazno.Ono mi daje snagu.U predskolskoj sam imao svog najboljeg jarana. Zajedno smo uvijek trazili probleme sa ucenicima iz cetvrtog razreda.Nama je to bilo pravo cool.Iako smo bili manji i mladji nego oni drugi djecaci,uvijek smo ih mi obarali.Nazalost se moj najbolji jaran preselio u neki drugi grad,to je bilo pravo tuzno.Od tada se nikada vise nismo vidjali.Jer je on bio moj najbolji prijatelj.Zato sto su nasi roditelji radili,Bill i ja smo uvijek bili sami kuci,i ponekad kod nane.Ali kad ona nije poslijepodne vise imala vremena za nas,poslali su nas u »Hort« .To sam mjesto mrzio ko kugu.Kao prvo, nismo mogli naci istu talasnu duzinu sa ostalom djecom;drugo, hrana je bila uzasna. Uvijek smo jeli »Mrtvu nanu«;i trece,dolje smo morali raditi zadacu.Tek kad smo bili gotovi,smjeli smo se igrati.Ali se tu uvijek puno toga desavalo sto se tice djevojcica.Kad se s njima igra »Volkerball«,onda su se ponekad zaljubljivale u tebe.Tako je i pocinjalo sa prvim ljubavnim pismima. U njima je uvijek pisalo »Hocemo li se naci kod cijevi?Da,ne ili mozda? To je bila jedna velika cijev na igralistu kroz koju se mozes provlaciti,unutra su uvijek sjedili parovi i zvaljili se.Posto su Billa i mene u Hortu toliko mrzili,morali smo otici.To je bilo super.Ali onda je dosla predskolska,koja je bila tako usrana.Cesto sam morao da pravim neku vrstu slagalice kao kaznu.Naravno je nikad nisam uspio dovrsiti.Kad je tad trebala doci skola,na pocetku sam bio pravo sretan. Dobro se sjecam svog skolskog fiseka,koji nije bio samo pun slatkisa nego i moje prvo naliv pero,Pernica olovke i ostali pribor.Tome sam se veoma obradovao,i osjecao sam se tako odraslo.Da sam prije znao da ce biti i skola sranje kao predskolska,ne bi tu otisao ni na pocetku.Jer sam odmah drugog dana smatrao da je to sve sranje.U toku casa nismo smjeli medjusobno razgovarati.Naravn, mi im nismo dopustili da nam ista zabrane.Nasa je uciteljica bila apsolutno uzasna.Odmah je na Billa i mene bacila pik.Naravno,vise nismo htjeli tamo da idemo,ali mama nas je tjerala na to.Ali ja ipak nisam dopustio da mi iko naredjuje.Niti mama. Osim ove stvari sa skolom,nasa mama nikad nije bila previse stroga prema nama. Ja sam uvijek imao dobar odnos sa njom.Ona je Billu i meni pomagala u svakom problemu.Uvijek smo smijeli sve sami odluciti-tako da sad tacno znam sta zelim a sta ne.Ono sto zasigurno uvijek hocu su: nanine spagete.Ona ih naprosto najbolje pravi-sa nekim super sosom.Cak sam pokusao da ih napravim kao sto to ona radi, ali mi nije islo od ruke.Mora da tajna lezi u njenoj specijalnoj serpi.Zbog toga smo uvijek odmah poslije skole otisli do nane na rucak.Ona je u Magdeburgu zivjela odmah do nase skole.Moj dedo je bio moj idol.Kako bi se njemu svidio,cak sam ternirao karate.Kasnije sam mu se ispovijedio da mi se taj sport ne dopada.Prvo sam pomislio da ce se razocarati,al njemu je to bilo sasvim O.K..Nakon cetvrtog razreda preselili smo se na selo oitsche,blizu Magdeburga.U skoli su nas ostali djecaci htjeli otjerati,zato sto smo to bili mi koji su dobijali najvise ljubavnih pisama.Ali nisu uspjeli u tome-jos dan danas dobijam ljubavna pisma...
BILLOVO PISMO
Meni nikad nije bio neki veliki problem ostati sam kuci,naprotiv.U obdanistu su bile neke kucice i mjesta gdje su se parovi mazili,gdje se i sa prijateljima moglo otici.Tako nesto ni tada nisam volio.Radije bi ostajao kuci po cio dan.Od škole mi se naprosto povraćalo.nisam znao posebno šta uciniti sa svojim zivotom,zato sam i tamo isao.Tako sam sretan sto imam svoju mamu.Ona je veoma vazna za mene.Ona je Tomu i meni uvijek pruzala potporu.Cak i kod muzike.Prije je cak vozala cijelu grupu tamo-amo.To je bilo cool,ali i u kuci su postojali pravila i granice.Ali to uopste nije bilo lose.Pravo gadno je postalo kad su se nasi roditelji rastali.Tad smo imali 6 godina.Jednostavno je cudan osjecaj znati da tata vise nece zivjeti sa nama.Tada je to bilo uzasno.U medjuvremenu,nemam problema s time,jer to sad mnogo bolje razumijem.Gore je kad roditelji ostaju zajedno zbog djece.Sa nasom mamom je uvijek sve bilo super.Samo jednom je bila pravo ljuta i razocarana u nas.To je bilo na roditeljskom sastanku u nasoj skoli.Tu su se svi roditelj na Toma i mene zalili.Oni su cak hteli prebaciti svoju djecu u druga odjeljenja.To naravno,mama nije smatrala lijepim J.Ali roditelji i djeca u tom selu su bili pravi snobovi.Oni,jednostavno nisu znali doci na kraj sa nama.Jer smo mi uvijek smjeli duze ostajati vani nego ostali.To je bilo pravo cool.Ali ja to nikad nisam iskoristio,nisam dolazio kuci pijan ko letva i povracao mami pred noge.Ko je uvijek bio na nasoj strani:dedo i nana.I dan danas su oni nasi najveci fanovi.Snimaju na kasete sto god da se pusta o nama na TV-u,i kupuju sva Brava.Njima sam uvijek mogao vjerovati.U skoli je to bila potpuna suprotnost tamo smo ja i Tom imali samo jednog pravog prijatelja,Andreasa.Sa onim ostalim se nikad nisam htio druziti u slobodno vrijeme.To su bili samo pametnjakovici i snobovi.Takodjer su me oni nazivali pederom i ludjakom.Ali to je meni bilo svejedno-danas sam to potpuno prevazisao.Ja sam uvijek imao samo jedan hobby:muziku.I danas je to tako.Kad god sam imao slobodnog vremena,izlezavao sam se na fotelji i gledao TV.Ili organizirao partyje. Jednom sam pokusao jahati,i to iako sam imao fobiju od konja.Nasrecu,nikad mi se nije nista ozbiljno dogodila.Zapravo nikad nisam imao neke ozbiljnije povrede.Samo sam jednom morao u bolinicu na sedmicu dana.Nista ozbiljno:ubo me je komarac u uho,a ja sam alergican na njih.Pravo je bilo super to sto me je Tom svaki dan posjecivao.On je zapravo pravo fin na neki svoj nacin.Jedino sto kod njega ne volim je njegovo izigravanje Macho-tipa.Okay,i njegov stil oblacenja.Ali najvaznije da se njemu svidja.Mi smo uvijek radili ono sto smo htjeli.Pravo je cudno kad pomislim kako se nas zivot odjednom potpuno izmjenio.Ali je pravo zabavno.Iako je tu sada mnogo vise stresa,nego sto sam to zamislio.Svi misle:kao zvijezda dobijas sve servirano na srebrenom pladnju,ali uopste nije tako.Mi tesko radimo za uspjeh,ali vrijedi.Ne zelim nikad raditi nesto drugo osim muzike.Mnogi nas pitaju da li nas je uspjeh izmjenio kao osobe.Ja mislim da nije.To bi nam nasa porodica vec odavno dala do znanja.Ja ostajem ja.Ambiciozan i lijen,veseo i malo egoistican.Bez obzira sta ostali o meni govore.I najvaznije u mom zivotu ostaju:moja mama.moj brat Tom i nasa grupa-Tokio Hotel.
eto,nice pisma!bill je pravi sentimntalac i fakat mi se sviđa.
evo mišljenje poznatih faca o našim slatkišima:
Tobias Regner(DSDS):Ti momci su jako talentovani i zaista im se divim.On imaju tek 16 godina,a već su postali poznati diljem svijeta.Kada sam ja bio u njihovim godinama,ja sam još uvijek gledao animirane filmove.Za dvojicu blizanaca mogu reći da su sazreli prije vremena,mislim zreli su za svoje godine što je dobro u ovom poslu kojim se bave,a da nisu u muzički vodama to bi bio problem.Najviše mi se sviđa njihova pjesma „Schrei“.Ona je apsolutni broj jedan u mojoj kolekciji hitova.Pjesma je izvrsna,nisam čuo već duže vrijeme takvo što.Zaslužuje sve pohvale,a momcima želim sve najbolje!
Mikel Johnson(US5):Ne shvatam zašto nas vi smatraju rivalima i misle da jedni o drugima imamo reći samo ružno.Naprotiv,pjesma „Durch den Monsun“ je ubjedljivo najbolja njemačka pjesma koju sam ikada čuo.Glavni vokal,Bill,ima izvrsne glasovne sposobnosti,dok drugi momci prave nevjerovatnu muziku.Kao osobe ih ne poznajem,jer se nismo lično upoznali.Svakako bih to volio,jer im se divim.
Marc Terenzi:Klinci su super.Na dodjeli COMET nagrada,sam sjedio u istoj loži sa njima i momcima iz US5.Ta četiri momka su veoma talentovana,a isto tako i izvrsne osobe.Jako mi je drago što su dobili dosta nagrada s obzirom na to što su postigli svojim prvim hitom.Ma to je bilo ludilo.Naša loža je bila super.Žestoko sam navijao da ti klinci dobiju nagrade i mislim da su ih dobili zasluženo.Ma oni znaju šta ja mislim o njima i to je dovoljno.SAMO TAKO MOMCI!
Pink:Prvi put sam za njih čula kada sam bila gost u emisiji VIVA LIVE!,i mogu reći da su dečki jaaaaako slatki.Frotmen grupe,ne znam točno kako se zove,je presladak.Zaklinjem se da sam mlađa,on bi bio moj.A o njihovoj muzici neću ni da govorim.Čim mi je Klaas rekao za njih i kada sam preslušala smo jednom njihovu prvu pjesmu,uputila sam se ka CD shopu i naručila za sebe 10 primjeraka CD i za moje prijatelje 20.Takav CD mora doći u moje ruke.Kada sam se vratila kući,svi su me pitali ko su ti izvrsni momci?I onda su svi imali razumijevanja za mojih 10 privatnih CD.Objasnila sam im da,ako mi se jedan slučajno pokvari,da imam druge.Pa ne izdaje se svaki dan takav CD!!!!!
Thariq Khan(US5):Pjevač ima jako dobre glasovne mogućnosti na čemu mu zavidim.Snimili su dosta dobrih pjesama i sviđaju mi se njihovi textovi.Mislim da je besmisleno smatrati nas rivalima kada se ne bavimo istom vrstom muzike,ali tako je to u muzici.Momci su jako dobri i želim im puno uspjeha.
Marlon:Bill,Tom,George i Gustav su moji idoli.Dečki nemaju pojma koliko vrijede sve njihove pjesme i kako sve to zvuči.Oni su ono što ostali ne mogu biti,što samo tiho priželjkuju,a to je biti prava muzička ličnost.Mislim na kompletnu ličnost.I glas i stas,čega malo ima danas.Nevjerovatno je da neko iz naše zemlje tako može biti uspješan i toliko vrijediti.
5o Cent:Istina je a ne slušam rock,istina je da sa prvi put mislio da je frotmen žensko,ali ne mogu poreći da su ti momci nevjerovatno talentovani i da imaju dosta sposobnosti u muzici.Dobio sam njihov CD na poklon od prijateljice Pink,kojoj se ovim putem zahvaljujem jer je više nego uljepšala moju CD kolekciju.I da napomenem,CD „Schrei“ je jedini rock album u mojoj kolekciji.
Sarah Connor:Marc je njih lično upoznao,no ja sebi nisam mogla priuštiti to zadovoljstvo,pa se nadam da ću to uskoro učiniti.Klinci nisu talentovani.To se za njih ne može reći.Ne postoji riječ kojima bi se to moglo opisati.TALENTOVANO je riječ za našto prirodno,a oni kao da imaju neke nadprirodne moći,pa takvu muziku mogu stvarati i tako dobro pjevati.Oni nisu ni punoljetni,a tako su uspješni.Ja njima ne vidim kraj.Mislim da će Tokio Hotel trajati i postojati koliko i njihovi životi,jer takav talenat i takva muzika nikada ne umire.KLINCI,SVAKA VAM ČAST!
Ono što je Jay rekao je čisto radi reda.Seljak!!!!!!!
Haj raja vidimo se ponovo.......pussacha za sve moje cyber jaranice,prepoznaće se.